This is the story of how I died, the last story I'll ever tell. *

„Moramo razgovarati“, ozbiljnim tonom sam mu se obratila. Spustio je Dnevni prorok na niski drveni stolić pored sebe i prekrižio noge.
„U redu, razgovarajmo“, prihvatio je i zanjihao stopalo. Vezice ne njegovim zelenim starkama, koje su lijepo pristajele uz zelenu palestinku oko njegova vrata, počele su se njihati amo – tamo.
Uzdahnula sam. „Žao mi je što sam se onako ponijela.“ Nije ništa rekao, ali je kimnuo glavom. Opet sam uzdahnula i pokušala ponovno. „Nije bilo u redu od mene što sam te vukla sa sobom i uplitala u nešto što se tebe ne tiče. Tim se postupkom povrijedila dvije osobe odjednom: tebe i Seamusa.“
„U redu je, Jet“, nasmiješio mi se i primio me za dlan. Nježno me pomilovao i polako poljubio. „Sve je u redu.“
Oči su mi zasjale. „Sve po starom?“
„Sve po starom“, iscerio se i sjeo pored mene kako bi me mogao obgrliti rukom. „Onda, što si ti radila ovih praznika?“
To je bio prvi put da sam ga primjetila. Odvratni, mali žigosani znak na njegovoj nadlaktici. Lecnula sam se, a osjetila sam i hladan znoj. Matt je to, naravno, primjetio.
„Alexis?“
„M – Matt?“ promucala sam nervozno. „Što ti je to?“
Matt je okrenuo glavu prema svojoj nadlaktici i namrštio se. Ukočeno je stisnuo šaku i navukao rukav preko tetovaže. Potom se okrenuo prema meni i nasmiješio.
„Nije to ništa. Samo zezancija“, nedužno je slegnuo ramenima.
Ščepala sam ga za ruku i povukla rukav prema gore kako bi još jednom bacila pogled na crni žig. „To je tebi zezancija?! Tamni znamen?!“
„To je samo tetovaža, Alexis“, Matt je okrenuo očima i ponovno prekrio Znamen rukavom. „Isperiva je.“
„Ne radi od mene budalu!“ zaderala sam se glasno. Ljudi oko nas su nas čudno gledali.
Matt se usiljeno nasmiješio i okrenuo prema meni. „Možeš li smanjti glas barem za oktavu? Ne mora cijela društvena odmah znati za...“
„Znati za što?! Ha Matt? Za što?!“ bijesno sam siktala na njega. „Da hodam sa smrtonošom?!“
Matt se podsmjehnuo. „Oduvijek si bila tako blesava.“
Duboko sam disala i stisnutih usana srdito piljila u njega. „Koji vrag se događa Matt?! Ovo sranje na tvojoj ruci nije bilo tu oduvijek!“
„Znam“, Matt je ležerno odvratio, kao da razgovaramo o tome kakvo je vrijeme vani. „Zato što je tek nedavno postalo službeno.“
„O – o čemu govoriš?“ osjetila sam kako mi glas puca.
„Zar još ne shvaćaš Alexis?“ Matt je podrugljivo frknuo nosom. „Sve je ovo bila fikcija. Nas dvoje...mi nikad nismo bili mi.“
„To je bila maska“, ljutito sam progutala knedlu.
„Tako nekako“, namignuo mi je. „To je bio jedini način da nesmetano držim Maggie na oku.“
„Po zapovijedi Onog-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti“, isprazno sam odvratila, polako shvaćajući.
Matt se nasmiješio. „Vidiš da nisi glupa kad to hoćeš.“ Prostreljila sam ga pogledom. „Da, zatražio je od mene da držim Margaret na oku. Čak ni ona nije znala za to. Moralo je biti što neupadljivije.“
„Zašto onda nisi otišao kad se javno obznanio na Staru godinu?“ gadljivo ga upitah, odmičući se od njega. „Maggie je otišla. Draco isto.“
„Gospodar me zamolio da držim situaciju u Hogwartsu na oku“, slegnuo je ramenima.
„Nisi baš dugo izdržao, je li?“ podsmjehnula sam se. „Otkrila sam te sekundu nakon što sam došla.“
„Da, ali to i nije neko veliko saznanje“, Matt mi je opet namignuo. „Jer ako ikome kažeš, bacit ćemo janjad vukovima.“
„Što ćete?!“ zbunjeno sam upitala.
„Pobrinut ćemo se za dvojac Zabini, koji je ni kriv ni dužan, završio u Azkabanu s ostalim smrtonošama koje su poznate po svojoj brutalnosti“, Matt mi je pobjedonosno šapnuo u uho. „A ti valjda ne bi željela imati njihovu krv na svojim rukama.“
„Blaise i Alec će uskoro izaći“, podsjetila sam ga, iako mi je glas drhtao.
„Možda“, Matt se izvijeno osmjehnuo. „No ako me ciknaš Dumbledoreu nakon njihova izlaska, pobrinut ću da se tvoj dragi braco i voljena šogorica više nikad ne ugledaju danje svijetlo.“
„Tko si ti?“ zgroženo sam izustila. „Ovo nije Matthew Hale kojeg poznajem.“
„Ti nikad nisi ni upoznala pravog Matthewa Halea“, rekao je s visoka. „Upoznala si kamuflažu.“
„Koje si ti govno!“ zavrištala sam bijesno i dohvatila njegov čarobni štapić koji mu je virio iz prednjeg džepa.
Bacila sam ga na pod i stala na njega. Prepolovio se. Matt je ispustio zgrožen uzdah. Pokazala sam mu srednji prst i podigla komadiće njegova čarobnog štapića s poda te ih bacila u kamin. Vatra se razbuktala tako glasno da se činilo poput eksplozije. Maknula sam kosu s lica i stavila ruke na bokove.
„U redu Matt. Svršimo s ovim“, zločesto sam se nasmijala. „Mist, Finnigan!“
I tad su iza kauča iskočili Dora i Seamus. Semmy je Matta opalio šakom u nos i nastavio ga udarati po licu. Dvije trećašice su ga zgroženo gledale iz kuta društvene prostorije, a jedna si je čak i prekrila oči kako ne bi morala gledati pomahnitalog Irca u akciji. S druge strane, Dora je uralala psovke na njemačkom i gušila Matta njegovom vlastitom palestinkom. Lice mu je naraslo do veličine lubenice. I to plave lubenice.
„I još nešto Hale!“ morala sam reći izuzetno glasno, kako bi nadglasala Seamusove povike i Dorine psovke. „Prekidamo!“
Mahnula sam mu i odmarširala prema spavaonicama. Nisam znala koliko su još dugo Seamus i Misty terorizirali mog biveg dečka.

Nikad nisam završila Hogwarts. Nakon što su smrtonoše na kraju školske godine provalile u Hogwarts, moj otac me ispisao. Sljedećih godinu dana živjela sam kod Bradina i Evan u stanu. Zavoljela sam London, blago rečeno. Obožavala sam taj sivi nemir narušen crvenim spokojem. No ja sam oduvijek bila više zelena, nego crvena u duši. Bilo je vrijeme da napokon ostavim brata i šogoricu da se osamostale. Vratila sam se svojim korijenima, mjestu odakle sam potekla – u Irsku. I koliko god ljeta da sam doživjela i kolika god mjesta da sam posjetila, uvijek su me najljepša sjećanja vezala uz Dublin.

*Citat iz Doctora Whoa, epizoda Doomsday [meni osobno najdraža i najtužnija]. Savršeno mi se uklopio, pa sam ga morala ubaciti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.